Lutrija (zelena, ne Srbije)

1. januar 2007.

Rezolucije? ;-)

Napisano pod: Iz dana u dan, Struka, Utisci — Meelosh @ 19:33

Prvo i osnovno, želimo Vam srećne novogodišnje praznike i sreću & uspeh u ovoj, pa i svim narednim godinama! :-)

Ovi ludi ameri imaju jednu glupu stvar koja se zove new year’s resolution, što je u stvari neka odluka koju si doneo za iduću godinu, valjda ako hoćeš nešto da promeniš ili tako nešto, iz’em li ga… :-)

Recimo, dakle, da su ovo moje rezolucije:

Kako je i odluka za Brazil došla tačno pred novu godinu (tempirano, nema šta), odlučio sam da obavim još par sitnica, da se malkice ponovim. Kad je bal, nek’ je maskenbal, je li… ;-)

Ajde prvo ono što većinu najviše zanima: DA, posle 24h spuštenog sajta, SRDJEVIC.NET je opet dostupan, na novom serveru, potpuno u našoj kontroli. Da, promenili smo server, čak šta više, uzeli smo svoj, tek da se nađe. Već sam podigao 2 domena (šta ćete, radi se i za novu, amerike su to…) na ovom serveru uključujući i ovaj, a do kraja marta idemo na petardu. ;-) No o tom - potom, pričaćemo još o tome u kategoriji Struka, jeli…

Svima koji su u čestoj komunikaciji sa mnom znaju da sam zbog (nedostatka) kreditne istorije imao limit na potrošnju mobilnog, te sam često kuburio sa operaterom i isključivanjem linije na kraju meseca. :-( Kako mi je godišnji ugovor istekao još odavno, tamo negde u avgustu, odlučio sam da potpišem novi ugovor na godinu dana, ovaj put bez limita, konačno! Kako uz novi ugovor možeš da ćapiš fontele za bagatelu, odlučio sam da se oslobodim starog telefona, ali da ostanem uz istu marku, te sam uzeo Samsung SGH-T619. :-)

Dalje, kako mi je odobren kredit u BestBuy-u, u kom sam svojevremeno aplicirao za posao, odlučio sam da se konačno otvorim za štampač, te sam odmah uzeo All-in-one Epson Stylus Photo RX580, čudo koje kuva, pere, pegla… ;-) I sad kako mi mobilni telefon ima Bluetooth®, morao sam uzeti i USB dongle za isti. Tada mi je ponestalo USB port-ova, pa sam morao da uzmem i USB hub. Ma užas! :-)

Opskrbio sam se i medijima svih kapaciteta, veličina i dimenzija, pa i papirima, rezervnim mastilom i USB kablom za štampač (tj. čudo ono), te sam sad spreman za udaranje po ličnim projektima u ovoj 2007-moj, za koju sam sebi zacrtao planova preko glave…

Alea iacta est. ;-) ?

15. oktobar 2006.

Prestižno

Napisano pod: Iz dana u dan, Utisci — Meelosh @ 5:47

[ [ [ Za one koji ne znaju, ove nedelje mi je rođendan (kud baš da padne u utorak)… :-) ] ] ]

Brat Ivan-Legenda se u septembru odselio u Champaign (cca 150 milja od Čikaga) da studira mašinstvo (tako je Danilo, jedan normalan, a moj). ;-) Kako sada jako retko dolazi, ne viđamo se više, ali smo redovno na vezi preko GTalk-a, a i čujemo se telefonom kad god imamo vremena. A baš mi je puno nedostajao… :-( Ali, kako važni datumi imaju čudnu ulogu u našim životima, a ja proslavljam ni manje ni više neg’ četvrt veka, kralj je uspeo da se izvuče za ovaj vikend da skoči do Čikaga. ;-) To je zahtevalo instant promenu planova, te je suvišno napomenuti da je deo slavlja MORAO biti pomeren nedelju dana unapred, dakle na ovaj vikend. :-)

Uspeo sam da na’vatam sve koji nisu imali već neke planove, i da se izorganizujemo da dođu svi do mene oko 21h pa da oko 23h zapalimo u Prestige, naš klub sa pevaljkom koja (za divno čudo) ume da peva. Jedini koji nije uspeo da nam se pridruži je Ruža-Papuča (e, gori je i od Korpanovskog-Korpe…), svi su ostali došli, neki bar na kratko. :-) Svi smo se skupili kod mene već do 22h, čak je i Kraljević Marko uspeo da da se priključi kasnije sa (definitivno) lepšom mu polovinom, iako je njegova porodica tu noć slavila useljenje u novu kuću. Nema šta, skidam kapu… :-)

Sedeli smo tu kod mene i zezali se uz američke popularne hitove sa čikaške radio stanice, a onda se svi polako svako svojim kolima uputili u Prestige. Kako smo uleteli rano (to smo i pikirali), odmah smo zaseli za slobodan sto u centru, i odatle se nismo ni pomerali (igra se i uz stolove, jeli). Muška strana ekipe je klasično uglavnom čuvala bazu dok su devojke umele da odigraju po koju i na podijumu pred valjkom-pe. :-)

Ostali smo tamo do nekih pola 3, a onda smo polako svako svojim putem. Kako je Ivanče (po planu) ostavio la macchina kod mene a išli smo tamo mojim avtenomobilom, mi smo zapalili kod mene. Ja sam spržio jednu pizzu da malo dođemo sebi dok smo se zezali i pričali skoro do 5h ujutru (do tad je imao dozvolu) i prepričavali propuštene događaje i dogodovštine… :-) I tako, on otiš’o kući, a ja seo za kompjuter. Sutra ću verovatno staviti slike na net da ekipi može da poskida, sad me mrzi, odo’ da koljem sovu. ;-)

Rođendanska nedelja je uspešno počela… :-)

4. septembar 2006.

Prvi maj?

Napisano pod: Iz dana u dan, Utisci — Meelosh @ 23:25

U Novom Sadu, svaki Prvi Maj bio je označen kao dan za obavezno roštiljanje, koji je ujedno i Mašanov jubilej, te se nastavljao provodom do kasno u noć, o njegovom trošku, jeli. Ameri za to imaju 4. septembar (Labor Day) a mi imigranti naša okupljanja, tzv. “naše žurke”, tako da se sve svodi na isto: ovde se na današnji dan slavi dan rada (neradom, iz nekog razloga) kao i tamo u maju, te smo svi imali produženi vikend. :-D

Marko je otišao sa matorcima (i još gomilom kućnih prijatelja sa porodicama) na skupni izlet u Majami, dok se Miroslavu pre par dana vratila devojka iz rodne grude, pa je logično proveo celu nedelju sa njom. :-) Sva tri dana ih nisam video! Ali, nije mi smetalo, jer…

U petak u zoru (da izbegnu gužvu oko Čikaga) došle su mi dve ljupke gošće iz Sent Luisa na vikend. Ja sam (naravno) morao da idem u petak na posao dok su one spavale umorne od puta, a kasnije su ove dve barabe (dok se nisu razbežali) proveli sa njima dan. Dok sam se ja vratio, večera je već bila gotova i spremna (paz’ ti to: falilo mi). :-) Čim sam stigao, počeli smo da pravimo atmosferu (kakva se, jeli, samo sa rajom i može praviti, znači :-D ), spremili se polako i zapalili u klub u grčkom kraju odmah uz centar grada u kome se održavala SGM (Serbian-Greek-Macedonian) žurka. Pridružila nam se i Martina te sam celu noć u klubu bio primoran da igram sa svima njima i da ih (na njihov zahtev, naravno) tako branim od “udvarača”. Sve u svemu, vrlo, vrlo lepo sam se proveo. ;-)

U subotu sam ih preko dana odveo samo na kafu (nije im prvi put u Čikagu pa da idemo u turizam) jer nas je sve ostalo mrzelo, a uveče sam ih odveo u Crobar, klub koji ima svoje “filijale” u Čikagu, Njujorku, Majamiju i Buenos Airesu. Bilo je vrlo zanimljivo, pravi američki klub, samo je malo muzika ubijala sa tuc-tuc ritmovima od raznoraznih di-džejeva i em-sijeva umesto normalnih pesama. Ne znam jeli tako svake subote,  jer ni ja tamo nikad ranije nisam bio, ali sam čuo sve najbolje. I tako, opet sam morao igrati…

Nedelju smo celu proveli kući u zezanju i priči, predveče sam morao da napišem neki izveštaj pa su one same otišle na kafu (da se ispričaju, toga u žena nikad dovoljno), a iako sam im napisao detaljne direkcije do tamo, putanju kuća-kafić-kuća prošle su u obliku zvezde, zvale su me 5-6 puta, pola grada su obišle dok nisu našle put kući. :-D Uveče smo otišli u ogroman klub u centru na 4 sprata (opet SGM žurka). Tamo smo se proveli fenomenalno, veče puno pevanja, igranja i glupiranja. :-)

Danas kad smo se probudili i kad su devojke spremile klopu a ja je “raspremio”, nasnimio sam im oba Balkanika diska (koja smo slušali ceo vikend) i slike od petka i nedelje i ispratio sam ih oko 18h. I sad sam ostao solo (ova dva bandita su još uvek u “bekstvu”) i otpao sam k’o malter, čim sam ostao sam. Sad mi sve nedostaje, pa sam odmah brže-bolje potražio utehu u kompjuteru, najvernijem skretaču misli sa problema. I šta onda, sednem i napišem ovo. Ne vredi… Dosadno mi… :-(

Steve Irwin

Napisano pod: Iz dana u dan — Meelosh @ 22:09

Danas je krajnje tužno i bezrazložno umro Steve Irwin, osoba koja je poznata većini planete, koju su mnogo puta ismejavali zbog akcenta i (pre svega) hrabrosti, a koji nas je ipak mnogo obogatio svojom strašću i ljubavlju prema onome čime se bavio.

R.I.P.

10. jul 2006.

4 venčanja i sahrana

Napisano pod: Iz dana u dan, Utisci — Meelosh @ 23:56

Danas je u samom centru Čikaga, u Milenium parku gostovao Goran Bregović sa svojim Orkestrom za venčanja i sahrane. Ulaz u park je bio slobodan, postavljena je velika bina, ispred nje veliki broj stolica kao u parteru pozorišta, a iza njih trava.

Zvao me je Pepi, kolega Makedonac koji isto radi u centru, da se nađemo posle posla i da odšetamo do parka. Muzika je počela sa samo 15tak minuta zakašnjenja, a 10 minuta kasnije, i Brega je izašao na scenu, obučen kompletno u belo. Svirali su sve do 21h bez prestanka, u proseku 4 puta življih pesama nego “balada”.

Bilo je gomila sveta, puno naših ali i suseda, a Boga mi, i dosta amera. Skaču na Kalašnjikov k’o blesavi. :-)

18. jun 2006.

New Yorker

Napisano pod: Iz dana u dan — Meelosh @ 20:25

Eto, kako je mali ovaj svet…
Išao sam u gimnaziju u Bački Petrovac, kao i gomila drugih Novosađana. Znao sam iz viđenja jednog momka po imenu Deni, 2 god stariji od mene, lik koji je rođen u Njujorku, a njegovi se vratili u YU kad je imao 6-7god, tako da je i on sa njima, jeli…
Nakon srednje upisao je Poljoprivredni Fakultet (slučajno je uleteo u generaciju koja je polagala dok mi je ćale bio u Brazilu), Mašanov dobar drugar, jer mu je kolega, jeli… :-)

Nego da skratim, kako momak ima USA pasoš, dugo mu je trebalo da digne sidro i da se vrati u “otadžbinu”, u potrazi za boljim životom. Čuo je od Mašana da sam i ja došao ovde, razmenismo preko njega brojeve telefona i uspostavili kontakt, logično, imigranti smo, jeli… ;-)

Momak je u Njujorku radio kao nosač za firmu koja obavlja selidbe, rmbačio po ceo dan. Onda mu je palo na pamet da bi mogao malo da se bavi najunosnijim poslom ovde, a to je da bude vozač kamiona. Jesi 5-6 dana nedeljno van kuće, negde u bestragiji, spavaš u kamionu, ali zato zaradiš tak’e pare da ne možeš da ih potrošiš. ;-) Ali, kako nema ni vozačku za auto (Njujork ima dobar gradski prevoz), mora prvo da polaže za auto. Od države do države (state) su drugačiji zakoni, a u njegovoj (Njujork) se može izaći na polaganje na svakih mesec dana (ako padneš, jeli). Naravno, ovde kod nas u Ilinoisu možeš već sutradan. A kako ovde ima gomila naših, a i dosta kamiondžija, dečko je odlučio da se preseli ovde kod nas.

Naravno da sam mu pomogao, došao je ovde kod mene na par dana dok se ne snađe i ne nađe gajbu, posle ide posao i sve po redu, itd itd itd…

Kakav crni Chicago Downtown, odmah smo otišli u obilazak naših objekata! Pokazali smo mu Gračanicu (našu najveću i najlepšu crkvu ovde), a onda smo otišli u Crkvu Svetog Save u Libertvilu, još severnije od Čikaga. Zbog nje najviše i pišem ovo, jer je ta crkva poznata po jednoj vrlo zanimljivoj činjenici: to je jedina crkva u Americi u kojoj je sahranjen jedan evropski monarh, naš Petar II Karađorđević. Do oktobra 2000-te godine, tu je počivao i naš poznati pisac Jovan Dučić. Tamo je takođe spomenik Srpskom Čiči, armijskom đeneralu Dragoljubu Mihailoviću - Draži.

Slikali smo se malo, zakačio sam neke fotke na kratko dok ne stignu nove, adresa je ista. ;-)

( A?! Koliki uvod… :-D )

23. mart 2006.

Selidba, drugi deo

Napisano pod: Iz dana u dan, Utisci — Meelosh @ 12:44

Juče sam se preselio. Preneo sam gomilu stvari, raspakovao samo sitnice i prvi put prespavao sam u stanu u ovim Amerikama… :-)

Biće i slika, čim malo uredim stan. Gre’ota slikati prazne sobe i zidove, to se slika samo kad se prodaje gajba… ;-)

Ovde sam!

13. mart 2006.

Eskurzija

Napisano pod: Iz dana u dan, Utisci — Meelosh @ 12:42

Za ovaj vikend išli smo u Saint Louis, kod naše raje… Otišli u petak uveče, vratili se u ponedeljak umesto u nedelju zbog lošeg vremena… :-(

Bilo ludilo, super provod, zezanje, sve jeftino, ludilo. Bilo je i slika, na standard adresi… ;-)

(Ovo je samo placeholder za taj tekst, jer nisam stigao da ga napišem mesecima, nadam se da ću uskoro imati malo više vremena. Sada je tu samo da čuva mesto jer ima važnijih i novijih priča) :-(

1. februar 2006.

Kreditno sposoban! Ovaj… Osiguran…

Napisano pod: Iz dana u dan, Lutrija — Meelosh @ 23:44

Danas je stigla prva kreditna kartica poštom. S’ obzirom da do pre 8 meseci nisam ni postojao, dobro je da su mi i ovo dali. :-D

Aplicirao sam prvi put za karticu pre 3 meseca i odbili su me glatko jer nemam “kreditnu istoriju”, iliti credit record. Kako sam sada već dobio kredit za auto i platio uredno prvu ratu, aplicirao sam opet u drugoj banci. Evo koji deal mi je ponuđen (i prihvaćen):
Morao sam da otvorim štedni račun u banci Bank of America i da na njega stavim $99, koje mi služe kao depozit. Te pare ne mogu da podignem osim ako ugasim račun. Zbog toga moja kartica nije obična, kakve daju posle nekog vremena bez ikakvih depozita, nego je ova “osigurana”. Tj. oni su se osigurali, ako ne platim ratu, mogu da mi skidaju sa štedne. ;-)

Kamata je oko 18% (nije uopšte za zezanje), srećom prvih 6 meseci je bez interesa (tj. kamate) tako da sam za početak miran. Naravno, na onu sumu od $99 koju sam ja njima dao, ide godišnja kamata od 0.5%, što znači da ću za godinu dana dobiti nekoliko centi. :-D

Limit na kartici mi je $500, što nije mnogo, ali nije ni loše. Uskoro ću da apliciram za još jednu, pa da mi ide credit record u drugoj brzini. ;-)

Eh, kad će tako i kod nas… :-( Tamo je depozit isto što i limit, pa i nisu kreditne, nego debitne kartice, nažalost. A meni je ovde mesečna rata za otplatu računa na kartici $20. Milina… :-)

4. decembar 2005.

Nuova Macchina

Napisano pod: Iz dana u dan — Meelosh @ 16:18

Kupio sam auto, konačno… :-D

« Older PostsNewer Posts »

Powered by WordPress