Lutrija (zelena, ne Srbije)

6. jun 2006.

Serbia 2006

Napisano pod: Utisci — Meelosh @ 0:59

Zvuči kao svetsko prvenstvo? Možda u ispijanju alkohola… No dobro, manimo to sad… Čitaju ovo i stariji, ozbiljniji… :-)

Sve u svemu, kao što oni najbliži mi znaju, dobio sam (nezasluženi?) godišnji odmor posle tek 9 meseci na poslu i vratio se u rodnu mi grudu tačno godinu dana i pet sati nakon što sam otišao…

Prvo na redu bilo je posetiti najstarije članove rodbine, u BGu i Svilajncu. U BGu sam bio po prvi put na groblju… :-(

Dernekovao sa bratom i najboljim drugovima (ma braćom bre!), igrao se sa sekom, ludovao… :-)

Video sam kako se grad Novi Sad može izmeniti za samo godinu dana. Malo je tu pomoglo i prvenstvo u košarci, ali ajde da ne pripisujemo to tome… Video sam kako ljudi, fazoni, zezanje, fore i izlasci mogu da ostanu isti i posle godinu dana kao da sam otišao juče…
Čak sam i smršao 4kg, u skladu sa životom koji sam i ranije vodio u Novome Sadu. I tako su mi mnogi rekli da sam se “zaokruglio” (šta god im to značilo). :-)

Neki ljudi su me izneverili, neki su mi se našli kada je bilo najpotrebnije, mnogima nisam ni stigao da se odužim, a kamoli da se sa njima ljudski ispričam… :-(

Proveo sam se nezaboravno, kao da sam slutio da će jaz u budućnosti biti sve veći i veći… Jebi ga, život… :-(

Do samog kraja osećao sam se bukvalno kao da nikad nisam ni otišao. Kao da sam na onoj lutriji dobio pare a ne vizu, koje sam konačno mogao da podelim sa nekim. U isto vreme mi se i vraćalo nazad poslu (šta ćete, navučen na kompjutere) i samostalnom životu, ali i ostajalo (brzo se čovek navikne na bahaćenje). Nisam osećao ništa, ni nostalgiju ni patnju ni tugu ni sreću.

A onda, stiglo me je sve od jednom! :-(

Ceo zadnji dan pred put proveo sam sa voljenima, nisam spavao tu noć, em da bih ubio vremensku razliku, em zato što ludi Italijani lete iz Beograda za Milano već u 6:05h. Na aerodromu ništa u to doba ne radi! :-(
U avionu sam naravno spavao kao top, nadoknađivao preko potrebni san.

Probudio sam se taman pred sletanje u Čikago, odmoran. Majka mi je uvalila jabuku “za put” koju naravno (u snu) nisam pojeo, ali me je zato neki mali pikinezer nanjušio i počeo da mi se penje uz nogavicu baš pred pasošku kontrolu jer je utreniran da traži voće/povrće. “U skladu sa zakonima…”, blablabla, ne sme se unositi nikakvo voće sa drugih kontinenata, pa sam morao da predam jabuku i poslat sam na šalter Ministarstva Poljoprivrede da mi provere sve torbe, iako sam im rekao da nosim samo tu jednu… Dobro je da mi Ilija&Branko nisu uvalili pršutu/pečenicu (šta god) koju su mi nudili. Dobro je da rakiju nisu kontrolisali… :-)

Tek nakon toga usledila je pasoška kontrola, odnosno carina. Naleteo sam na šalter za kojim je sedela vrlo prijatna ženica u 40tim godinama, azijatkinja (da ne kažem kineskinja, imala je kose oči, ali šta ja znam, meni su svi oni slični). Ispitala me je gde sam bio, da li mi je to prvi izlazak iz SAD-a, koliko sam dugo bio odsutan, da li sam se lepo proveo, čestitala mi je na lutriji (videla vizu u pasošu), sve po redu, kao da se znamo godinama.

A onda, na samom kraju, dok mi je vraćala pasoš i zelenu kartu, ispratila me je rečima koje su mi okrenule i nebo i zemlju:
Welcome home… :-(

4 komentara »

  1. Pa dobro Shomi, sto se ne javljas? Znam da imas posla i sve to ali posalji mail pliz, hitno mi trebas.
    Elem.. ovde sam procitala dosta zanimljivih stvari :) Ti si dobio zelenu kartu na lutriji? :) Vise naucim o tebi preko neta nego face to face.. Dzaba 17 godina druzenja :P

    Komentar od Milana — 15. jun 2006. @ 0:47

  2. Ma ipak ja ne bi zanemario to “face to face”, nije to tako loše :)

    A što se tiče prijatne azijatkinje (recimo kineskinje), al ti ga je zavukla, svaka joj čast :), al neka, kažu da je to bolno samo prvi put, navićeš se ti na to, život je pred tobom :P

    Komentar od Zlobnik — 18. jun 2006. @ 7:16

  3. Vidi ti ovog shalabajzera :) bio u NS-u… Pa kolki si ti to imao godisnji kad nisi sve obis’o?
    Al’ verujem ti, meni je i mesec dana bilo malo… ;) Mozda se vidimo s jeseni na nekom kontinentu… Xixixi…

    Komentar od PeraGenije — 20. jun 2006. @ 5:16

  4. Za izgradnju grada (ostalo 10 kuća pa da od sajma do naselja bude bulevar) nije zaslužno ni blizu basket prvenstvo, koliko jasno definisan urbanistički i mogućnost da privatnici grade…
    Jaz se povećava uvek, ako ga je u početku bilo, ako nije neće ga ni biti, ako si imao prijatelje prave onda, imaš ih i sada (razdaljina nebitna). :)
    4kg je neki nominalni gubitak težine kad nisi “home” - provereno empirijskim metodama. ;)
    Sad, poznato je da vi, ameri, imate problem sa viškom kilograma… nisi vežbao baš nešto, a? :b

    Komentar od Phoenix — 27. jun 2006. @ 17:10

RSS izvor za komentare na ovaj članak. TrackBack URL

Ostavite komentar

Powered by WordPress